Ruše
Ruše leže u sjeveroistočnoj Sloveniji. Spadaju u makroregiju predalpskog planinskog masiva. Iz povijesnih je izvora poznato da su Ruše kao naseobina postojale još u keltsko i ilirsko doba, dakle oko 400 godina prije naše ere, o čemu svjedoče bogate iskopine ispod doma Vatrogasnog društva Ruše. Otkriveno je i veliko groblje iz keltskog doba, na kojem su našli oko 600 većih i manjih glinenih posuda u koje su pohranjivali pepeo pokojnika. Iz razdoblja Rimljana su u šumi ispod kolodvora iskopani ostaci stare rimske tvrđave i svetišta boga Mitre.
Danas je Općina Ruše prepoznata kao destinacija prilagođena obiteljima, koja posjetiteljima nudi ugodan spoj prirode, sportskih aktivnosti i opuštenih obiteljskih doživljaja. Uz rijeku Dravu i u podnožju Pohorja posjetitelji mogu uživati u uređenim šetnicama i biciklističkim stazama te brojnim aktivnostima za sve generacije.
Ponudba v občini
Kulturna
baština
Župna crkva Marijinog imena
Župna crkva Marijinog imena središnji je kulturni i sakralni spomenik Ruša te jedna od najljepših baroknih crkava u Sloveniji. Izgradili su je benediktinci iz samostana St. Paul 1387. godine na mjestu izvorne kapele iz 905. godine, koja je zbog sve poznatijeg hodočasničkog puta postala premala. Crkva se do danas očuvala kao svjedok umjetničkog razvoja kroz različita razdoblja – od romanike i gotike do renesanse i baroka. Na njezinoj vanjštini vidljivi su tragovi gotike, dok unutrašnjost, nakon prelaska crkvenog praga, zablista u punom baroknom sjaju. Nakon turskog razaranja 1532. godine crkva je obnovljena. Krajem 17. stoljeća dograđene su još četiri kapele, a početkom 18. stoljeća unutrašnjost je u potpunosti barokizirana. Takva se očuvala do danas i predstavlja cjelovit spomenik slovenskog baroka.
Marijina crkva na Smolniku
Crkva je izgrađena između 1859. i 1861. godine. U prezbiteriju je oslikana oltarna arhitektura, uz čija su dva stupa prikazani sv. Antun Padovanski i sv. Luka, dok se u središtu oslikanog retabla nalazi uljana slika Bezgrešne. I propovjedaonica slijedi baroknu tradiciju, a njezin ulaz prema stubištu ukrašen je Marijinim monogramom. Treba spomenuti i dva kipa – sv. Ivana Evanđelista i sv. Jakova, koji su najvjerojatnije djelo pučkog rezbara s početka 19. stoljeća. Godine 1861. crkvu je posvetio biskup Anton Martin Slomšek.
Crkva sv. Areha
Crkvu sv. Areha dao je podići Henrik Rogaški sredinom 13. stoljeća u znak pomirenja s benediktincima. Posvećena je caru Henriku II., koji je vladao od 1002. do 1024. godine. Godine 1146. papa Eugen III. proglasio ga je svecem. Najveća znamenitost je Arehov grob u kasnoromaničkom stilu, smješten u sredini crkve ispred prezbiterija, koji svjedoči o velikoj starosti crkve. Prvotno romanička crkva današnji je izgled dobila u drugoj polovici 17. stoljeća, kada je proširena i obnovljena.
Falski dvorac
Falski dvorac prvi se put spominje 1245. godine, kada su benediktinski opati iz samostana St. Paul iz Lovrenca na Pohorju ondje prenijeli sjedište svojih dravskih posjeda. Posjed je prelazio u različite ruke, no istinski važno kulturno središte postaje 1620. godine, kada se u njemu, pod okriljem Bečkog sveučilišta, odvijao filozofski, teološki i ekonomski studij. Time je Falski dvorac trebao postati prva visokoškolska ustanova u Sloveniji. Nakon oslobođenja dvorac je prešao u društveno vlasništvo, a u tom poslijeratnom razdoblju većina njegove bogate unutarnje opreme, zajedno s mnogim dragocjenostima, izgubljena je ili su je uništili stanari koji su se izmjenjivali za ključevima dvorca.
Vivatova glažuta (Glažuta Benedikta Vivata)
U 17. i 18. stoljeću na Ruškom Pohorju djelovalo je pet glažuta odnosno staklana. Najdulje je djelovala Glažuta pri Rušah (Donji Benediktov dol ili Vivatova glažuta). Napuštena je krajem 19. stoljeća, 1893. godine. Od nekadašnje staklane očuvana su još tri zidana objekta. Na mjestu gdje je nekada stajala tvornica najvjerojatnije je još očuvan podrum. Osim običnog stakla, ovdje su izrađivali fino brušeno staklo, mliječno i rubinsko staklo, staklene ukrase, boce i čaše s umetnutim slikama ili kemijski graviranim ukrasima. Luksuzno staklo slali su u Italiju, Grčku, Levant, Egipat i Ameriku.
Glažuta pri Rušah poznata je i po tome što se ondje rodio poznati mariborski ljekarnik Franc Minarik. Na nekadašnjoj upravnoj zgradi nalazi se njegova spomen-ploča. Njegov otac bio je upravitelj glažute.
Ljetno gledalište „Pod goroj”
Ljetno gledalište „Pod goroj” jedinstveno je kazalište na otvorenom u Sloveniji. Amfiteatralnog je oblika, vrlo akustično, s 800 do 1000 sjedećih mjesta. Smješteno je u sjeni moćnih smreka u podnožju Pohorja, nedaleko od centra Ruša. Izgrađeno je 1931. godine na poticaj domaćina Vekoslava Janka, inače prvaka Ljubljanske opere. Već godinu dana kasnije na tom je prostoru izvedena prva predstava, Finžgarova pučka igra Divji lovec.
Prirodni okoliš ljetnog gledališta i danas je gotovo netaknut. Zub vremena doista nije poštedio žalosnu vrbu i neke smreke, a više nema ni goleme lipe, nekadašnjeg simbola pučkih igara. Ostale su, međutim, skromna kapelica i „knežev kamen”, koji su 1933. i 1938. godine služili kao kulise za izvedbu Jurčičevih Rokovnjača i Sketove Miklove Zale. Ljetno gledalište oživi svake godine krajem kolovoza kao glavno prizorište – glavna pozornica – Festivala Letni oder Ruše (FLOR).
Šestorazredna latinska škola
Šestorazredna latinska škola osnovana je 1645. godine na inicijativu domaćina, vikara Jurija Kozine. Poseban procvat škola je doživjela za vrijeme ravnateljevanja domaćina, župnika Luke Jamnika. Njegovom su se zaslugom na „rušku nedjelju”, blagdan ruške župe, početkom rujna na prostoru ispred crkve održavale kazališne igre, koje označavaju početak bogatog kulturnog razvoja Ruša.
Škola je bila od neprocjenjive važnosti za mjesto. Ruše su u vrijeme njezina djelovanja, punih 113 godina, sve do 1758. godine, bile kulturno i prosvjetno središte šire okolice.
Fundamentalni reper
Uz željezničku prugu Ruše–Fala, kod kilometarskog kamena 15,3, u stabilnoj gnajsnoj stijeni nalazi se fundamentalni reper s latinskim natpisom. Od svih repera u nekadašnjoj Austro-Ugarskoj na području Slovenije očuvan je samo ovaj. Reper je izgrađen u vrijeme Austro-Ugarske za određivanje nadmorskih visina pojedinih visinskih točaka, odnosno repera. Još i danas služi za određivanje točne nadmorske visine i za utvrđivanje pomaka tla u duljem vremenskom razdoblju, dužem od 100 godina.
Turski zid
Okomito u smjeru željeznice i rijeke Drave, između Ruša i Fale, nalaze se ostaci „turskog zida” od lomljenog kamena. U vrijeme turskih upada domaćini su se sklanjali iza ostataka zida. Dravska „kluža” odnosno obrambeni zid spominje se u povijesnim izvorima već 1147. godine.
Vodotoranj
Vodotoranj je izgrađen 1917. godine za potrebe Tvornice dušika Ruše. Visok je 43 metra i ima dva spremnika, volumena 220 m³ i 130 m³.
Željeznički vijadukt
Željeznički vijadukt u zapadnom dijelu Ruša jedan je od tri očuvana objekta te vrste na trasi Koruške željeznice, izgrađene 1863. godine. Željeznički vijadukt s tri visoka luka građen je od velikih klesanih granitnih blokova. Zbog karakteristične tehnike gradnje mostova u 19. stoljeću i prirodnog materijala od kojeg je izgrađen, uvršten je među tehničke spomenike.
Prirodna
baština
Prašuma Šumik
Prašuma Šumik strogo je zaštićen šumski rezervat. Obuhvaća 15 ha, a u njoj se nikada nije sjeklo. Očuvana je zahvaljujući nepristupačnosti strmih padina Lobnice. Godine 1967. zaštićena je kao šuma posebne namjene – kao jedina slovenska prašuma na silikatnoj podlozi te jedan od rijetkih ostataka prirodne vegetacije Pohorja. U prašumi, u klancu Lobnice i uz njezine slapove planinar doživljava iskonsku gorsku divljinu.
Potok Lobnica
Potok Lobnica jedan je od većih pohorskih potoka. Izvire pod Klopnim vrhom u blizini Falskog jezera. Od izvora do ušća u Dravu spušta se za više od 1000 metara. Na početku je njegov pad blag, no znatno se povećava u području gdje protječe kroz prašumu. Tamo stvara brojne brzace te slapove Veliki Šumik i Mali Šumik.
Slap Šumik
Slap Šumik nalazi se u klancu Lobnice, u zaštićenoj prašumi Šumik. Visok je 24 metra i najveći je slap na nekarbonatnoj (nevapnenačkoj) podlozi u Sloveniji. Zbog svoje širine i bogatstva vode iznimno je slikovit.
Dolina Lobnice u prošlosti je, prije dvjesto godina, imala veliko značenje za razvoj gospodarske djelatnosti. Bila je to dolina pilana i mlinova, kroz nju je prolazila ruška ili „lobnička” vodena drča, odnosno „riža”, a razvijeni su bili i staklarstvo te kovaštvo.
Ostala
ponudba
Hotel Veter
Udoban smještaj, prikladan za bicikliste i posjetitelje Dravske biciklističke rute.